Milan Dragija

Milan Dragija rođen je u Bjelovaru 1933. godine. Studirao je slikarstvo na školi za primijenjenu umjetnost u Zagrebu od 1950, a profesionalno djeluje od 1954. godine. Studijska putovanja: Njemačka i Italija.

Radi u tehnici ulja i akrilika na platnu i drvu. Poznati su ciklusi slika: vedute gradova, aktovi, more, crvena zemlja.
Član je Hrvatskog društva likovnih umjetnika i Fortune – ART udruge likovnih umjetnika.
Živi i radi u Zagrebu i Novigradu (Istra). 091/ 5864 409

Popis izložbi:

Samostalne izložbe
1959. Zagreb – Zelina
1970. Split
1971. Düsseldorf
1972. München – Waserburg
1973. München – Brescia – Reggio Emilia
1974. Venecia – Verona – Viareggio
1975. Dugo Selo - Reggio Emilia
1978. Zagreb – Heidelberg
1979. Zagreb (Galerija Karas)
1980. Zagreb (alerija Nikola Tesla)
 Zagreb (galerija Palainovka)
 Zelina
1982. Zagreb (Dalmacija turist)
1985. Opatija
1989. Zagreb (galerija Nikola Tesla)
    Zagreb (galerija Brodarski institut)
1990. Zagreb (galerija Ruđer Bošković)
    Zagreb (galerija INA trgovina)
1991. Zagreb (galerija Commerce – Zagreb)
1995. Novigrad/ Istra (Gradska vijećnica)
1997. Novigrad/ Istra (Gradska vijećnica)
1998. Sv. Ivan Zelina
    Zagreb (LIKUM)
1999. Zagreb (Sheraton)
2000. Bjelovar (Gradski muzej)
    Osijek (hotel Central)
2001. Ljubljana (Galerija Mercator)
2007. Biograd na moru (Gradska galerija)

Kolektivne izložbe (Group exhibitions)
1969. Zagreb (Salon mladih)
    Zagreb (4.zagrebački salon)
    Zagreb (ULUH)
1970. Zagreb (5.zagrebački salon)
    Zagreb (ULUH - jubilarna izložba)
1971. Beograd - Zagreb (Dom JNA)
1972. Sisak – Zagreb – Kladovo – Düsseldorf – München
1973. Stuttgart – Köln – Hamburg – Venecia – Xanten – Viareggio
1974. Berlin – New York – Rim – Brescia – Firenca – Hof – Milano – Monte Carlo
1975. Torino – Como – Lignano – Cunes – Capri –Aachen – Monte Carlo
1976. Verona- Venecia – Beograd (JNA)
1977. Dubrovnik (Babin Kuk)
    Zagreb (5.recenta)
1978. Zagreb (6.recenta)
1979. Split – Zagreb (7.recentna)
    Zagreb (Likovna galerija Urlich)
1980. Zagreb (8.recentna)
    Beograd (Dom JNA)
1981. Zagreb (9.recentna)
1982. Zagreb (10.recentna)
1983. Zagreb (11.recentna)
    Baden-Baden
1984.Zagreb (12.recentna)
    Beograd – Osijek – Dubrovnik
1985. Zagreb – Beograd
1986. Opatija – Poreč
1987. Zagreb – Dubrovnik
1988. Beograd
1989. Klagenfurt – Poreč
1990. Zagreb (LIKUM)
1992. Zagreb (Starogradska vijećnica)
1995. Zagreb (LIKUM)
1997. Zagreb – Sisak – Rovinj (Grisia)
1998. Karlovac – Rovinj (Grisia)
1999. Zagreb (LIKUM – Chromos)
2000. Zagreb (LIKUM)
    Fortuna – ART - Galerija Instituta „Ruđer Boković“
2001. Zagreb (LIKUM – Europski dom)
2002. Zagreb (LIKUM) – Koper (Gradski muzej)
2003. Kiseljak (Gradska galerija)
    Piran (galerija Kaspar – Ex tempore)
2004. Zagreb (recentna – HDLU)
2005. Piran (Ex tempore)
    Zagreb (recentna – HDLU)
2006. Zagreb (recentna – HDLU)
2007. Zagreb (recentna – HDLU)
2008. Zagreb (recentna – HDLU)
2009. Zagreb (Likumove genaracije)
2010. Zagreb (recentna – HDLU)
2011. Zagreb (Likumove genaracije)
2012. Zagreb (Likumove genaracije)
2013. Krasnojarsk (Dom umjetnika)

EKSPRESIVNI OBRAT
U slikarstvu Milana Dragije posljednjih se godina dogodila višestruka preobrazba. Dugo je vremena slikao imaginarne prizore, ugođaje zaustavljenog vremena, dakle slike poetskog nadrealizma. Obrat se dogodio kada je slikar iz zamišljenog krenuo u stvaran iznan prostor. Boraveći često u Dalmaciji, Milan Dragija je percipirao ljepotui karakter tog podnevlja (naročito Mosora i Biokova) i dobio svježe poticaje. Ti noviji radovi bliskog mu dalmatinskog predloška nisu nimalo opisni, dapače u svojoj sažetosti, da ne kažemo ogoljelosti, više su djela egzistencijalističkog osjećaja, nego li naravne prirode.
    Taj recentni ciklus motivski je raznovrstan i izravno homogen. Dominiraju krajolici s kućama i starim barkama.Zajednička oznaka krajolika s kućama je podignut nebosklon pod kojim se žare slojevi stijena, odnosno, u prenesenom smisluslojevi ljudske podsvijesti. Tu nema ljudskih figura, kuća je znak oljuđenog krajolika. Nad svime je uski trak jednoličnog neba. Između ponekad zamodri uski procjep mora. Podizanjem nebosklona slikar je dobio veliki prostor za slobodno i slikovito nanošenje boje, tako je u ime izražajnog govora boje i matričkog isticanja površine, prizorprimakao plošnom predočenju.

   

Izbjegavši diktat mitske prepoznatljivosti, osvojio je područje slikarske slobode.Riječ je o slikama ekspresivnog predznaka. Kolorit je intenzivan, gesta energična, a površina slike senzibilizirana taktilnim nanosima guste tvari boje. Sve u svemu, slikar koji je možda i predugo bio zatvoren u savladanoj formuli imaginarnoga svijeta, našao je izlaz u svježem obratu potaknutom stvarnim podnebljem. Međutim nije se dao zavesti ljupkošću krajolika, nego je uronio u njegove esencijalne osobine, tražeći pod površinom pojavnostikako karakter motiva tako i svoju sliku.
    Primjerice, i kad oblikuje staru barku, taj često zlorabljen motiv, zna se suzdržati pjevnosti te sabrati na problem gradnje djela. I tu, brisanjem pojedinosti visokim potezima  strukturira čvrstu masustare barke na slikarski osmišljenoj podlozi.Da bi slikarsku površinu što jače aktivirao slikar se služi umnoženim postupcima, ne samo gustim nanosima boje, nego kromatskim i crtovnim naglascima, struganjem i grebanjem, tako da mu površine upravo pulsiraju poput živog tkiva.
Taj se dakle, nekad poklonik metafizičkog slikarstva svojom inačicom priklonio mnogobrojnoj slikarskoj obitelji suvremenih ekspresionista.

Raza Bukvić

Guido Quien, Kontura, lipanj 2005.

.... „Slikar koji je možda i predugo bio zatvoren u savladanoj formuli imaginarnoga svijeta, našao je izlaz u svježem obratu potaknutom stvarnoim podnebljem. Međutim nije se dao zavesti ljupkošću krajolika, nego je uronio u njegove esencijalne osobine, tražeći pod površinom pojavnostikako karakter motiva tako i svoju sliku.“
.... „Da bi slikarsku površinu što jače aktivirao slikar se služi umnoženim postupcima: ne samo gustim nanosima boje, nego kromatskim i crtovnim naglascima, struganjem i grebanjem, tako da mu površine upravo pulsiraju poput živog tkiva. Taj se dakle, nekad poklonik metafizičkog slikarstva svojom inačicom priklonio mnogobrojnoj slikarskoj obitelji suvremenih ekspresionista.“