Duško Šibl rođen je 1951. godine u Zagrebu. Godine 1977. diplomirao je na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu grupu komparativne književnosti i povijest umjetnosti.
U Londonu završava studij slikarstva na Byam Shaw School of Art 1982. godine, a 1986. magistrira na glasovitom Royal College of Art. Živeći i radeći na tri ključne adrese svoga umjetničkog djelovanja; u Zagrebu, Londonu i Dubrovniku, Šibl od 1982. g. samostalno izlaže i sudjeluje na važnim skupnim izložbama u domovini i Europi. Osobite uspjehe u međunarodnom umjetničkom svijetu postiže 1985.g. kad mu vodeća londonska publikacija s izložbama i galerijama za srpanj na naslovnoj stranici objavljuje reprodukciju tempere Bez naslova te kad su mu dva rada uvrštena u glasoviti Pirellijev kalendar za 1986.g. Tadašnji umjetnički direktor i dizajner, Martyn Walsh, izabrao je dvanaest slikara s Royal College of Art oblikujući u suradnji s njima te fotografom Bertom Sternom 24 kompozicije među kojima dvije (za srpanj) donose Šiblovu slikarsku viziju modela Glorije. Iste je godine imao vrlo zapaženi nastup u okviru Drugog internacionalnog sajma suvremene umjetnosti u uglednom izložbenom prostoru, londonskoj "Olympia Exhibition Hall" i prvu veću monografsku izložbu u domovini, u zagrebačkoj Galeriji Forum, za koju mu je predgovor katalogu napisao profesor Peter de Francia.
Od prve samostalne izložbe u Dubrovniku 1988.g. Šibl je u tom hrvatskom kulturnom središtu, što ljetnih mjeseci privlači šaroliki i poticajni umjetnički svijet, izlagao gotovo svake godine.
Potvrđujući se kontinuirano slikarom izvanredna metjea i zanimljive likovne osobnosti osvajao je galerije, publiku i Grad da bi naposljetku bio osvojen. Među mnogobrojnima koji su, samo tijekom 20. stoljeća, nadahnuće crpili i motive tražili u Dubrovačkoj arkadiji i penganju Grada u okviru od zlata Šibl je zadnja, ali nedvojbenoj ne i posljednja akvizicija. Tijekom Domovinskog rata, kad su agresori najžešće napadali Dubrovnik, Šibl u njemu boravi po više mjeseci godišnjeslikajući realističke vedute i opustjeli krajolik hrabreći sebe i Dubrovčane u neumoljivoj borbi za golli opstanak. Odgovarajući na novinarevo pitanje ovako se prisjetio tog razdoblja: Vrlo sam hermetičan slikar, koji se bavi ljudskim likom što meni znači sve moguće. I nisam nikada previše gledao vanjski svijet. Ali tada sam se bavio krajolicima, što je vrlo arhaično. Ako me to pitate, i danas više gledam boju mora, ljepotu Grada i kako je svaki put sve drukčije i kako se ništa ne ponavlja. Ne može čovjek koji ovamo dolazi godinama ne osjetiti neki utjecaj Masle, Pulitike i drugih. Zapazio sam u svojim bojama, koje su nekad znale biti i plavkaste i sivkaste, da se počela pojavljivati mediteranska paleta. Trebalo je dosta godina da se to počne događati i počelo se događati. Danas u Dubrovniku ima stan-atelijer i u njega "ne dohodi samo odmora radi" već u njemu živi i radi veliki dio godine.
Godine 1996. izlaže u Galeriji Forum 25 radova u ulju, pastelu i ugljenu. Izložba je bila osobito zapažena, a tri eseja, poticajna za njegovo daljnje stvaralaštvo, napisali su Tonko Maroević, Saša Vereš i Guido Quien.
Već sljedeće godine u dubrovačkoj Galeriji Kazališta Marin Držić izložio je pastele i crteže u ugljenu iz ciklusa Tijela u pokretu što su nastavili svi u jednom dahu tijekom pregnantnog višemjesečnog rada iste godine.
u Zagrebu najnovije radove, u cijelosti se posvetio slikanju uljanim bojama na platnima većih dimenzija iskazujući prirodnu i vječnu želju za potvrđivanjem "u vlastitom dvorištu", koje pak, na zajedničku radost, opet zrači europskim sjajem.
Duško Šibl danas radi i od svog slikarstva živi kao slobodni umjetnik ili disciplinirani boem - kako je sam sebe prozvao, kojeg pored atelijera, s Londonom, Zagrebom i Dubrovnikom, vežu postojane duhovne i kreativne veze.